Obitelj Parnica se najranije spominje u kanonskim vizitacijama i popisu stanovnika Slavonije iz 1698 u selu Borovac pored danas većeg sela Rajića. Te vizitacije je objavio Ivo Mažuran u svojoj knjizi: Povijest naselja i stanovništva u Slavoniji 1698, Osijek 1988. Obitelj se kasnije spominje u svim crkvenim knjigama katoličke župe od kraja 17 do kraja 20 stoljeća. Obitelj je najvjerojatnije starosjedilačka izvorno slavonska, koja je preživjela tursko sužanjstvo. Selo Borovac je u srednjem vijeku bilo jače naselje smješteno u dubinu Papuka da bi se uspostavom komunikacije po samom obodu posavske ravnice i samo mjesto spustilo iz brda na novu komunikaciju u ravnici najvjerojatnije u vrijeme Marije Terezije kada je izgrađena i kapela svetog Martina porušena iz temelja 1991 u vrijeme srpske okupacije. Ispred kapelice je do sredine 20 stoljeca stajao veci odlomak kamene grobne ploče koji je prenešen u Zagreb u Arheološki muzej gdje je naknadnim istraživanjem utvrđeno da pripada Franji Berislaviću Grabarskom iz 1517. godine. Inače veliki posjed obitelji Parnica je bio smješten u samome centru Borovca skoro pa preko puta spomenute kapele sv. Martina. Muški članovi obitelji su obnašali čast "seoskih knezova" do pred 2 svjetski rat. Bili su u rodbinskim vezama sa obitelji Smoljanović i Grgić iz Borovca te Kulić i Kovačević iz Roždanika te kumovima iz obitelji Grgić i Kvočić iz Borovca. (Dragutin Karlo Kovačević, bakin djed rođen u Borovcu se priženio u Jazavicu i koji je bio u "kumovskom" odnosu sa braćom Stjepanom i Antunom Radićem, bio je narodni poslanik u Saboru Trojedne Kraljevine, Potpredsjednik HSS, Poslanik u Skupštini Kraljevine SHS i njezin podpredsjednik).

Obitelj Parnica je hrvatska katolička, graničarska i ratnička obitelj i nikada nije bila pravoslavna, tj. vlaška.