Moj šukundjed Ivan

20. Siječnja 1839. subota  u Gornjem Biteliću, nakon dugih 9 godina braka rodilo se prvo dijete, sin Ivan, Boži ( Mijinom ) I Mariji Hrgović, rođenoj Čolina u 4 sata u jutro. Isti dan vesela vijest je javljena Marijinim roditeljima u Bajagić. Ivan je kršten u petak, 25. siječnja te godine u Crkvi Male Gospe u Biteliću.

Krstio ga je don Ivan Jokić, a kum mu je bio Mate Jukić iz Novog Sela.

Te godine Ivan je bio 4. dijete rođeno u župi Bitelić. Do kraja godine u župi će biti rođeno ukupno 27 djece I sva će biti zakonito rođena. Rođeno je 12 dječaka I 15 djevojčica.

Šest godina kasnije Ivan će dobiti svoju jedinu sestru Anđelu, a u 16. godini, nakon smrti oca postat će najstariji muškarac u obitelji. ( istu sudbinu doživjet će 69 godina kasnije njegov unuk Pero ).

Ivan će oženiti Anu Matković I s njom dobiti troje djece. Božo 1877. I Luka 1882. rodit će se u Biteliću, a Jela 1885. u Čaprazlijama.

Naime nakon što je Habsburška monarhija anektirala Bosnu I Hercegovinu 1878. počele su migracije. Ćurkovići, Matkovići I Perajice su već 1879. otišli sa Sinjskog polja na Livanjsko Polje, u Čaprazlije. Ivan se odlučio na odlazak 1884. i preseljenje u Čaprazlije. Okolnost koja je olakšala selidbu je Anina rodbina koja se tu doselila 1879.

Tako je Jela začeta u Gornjem Biteliću, a rođena u Čaprazlijama.

Dolaskom u Čaprazlije Ivanovi dobivaju nadimak Mrđići, da bi ih se razlikovalo od onih Hrgovića u Čaprazlijama koji su se doselili ranije, a spominje ih biskup Dragičević iz svoga popisa iz 1741g.

Nakon 190 godina života u Sinjskom polju Hrgovići Mrđići se sele u Čaprazlije  ( to je prva seoba nakon što je Ivanov lebdjed harambaša Šimun predvodio seobu Hrvata katolika iz Hercegovine 1694 ( Goranci kod Mostara ) na Sinjsko polje, za velikog Morejskog rata )  I tu će ostati 70-80 godina kada se sele ( moja grana ) u Osijek. Inicijator selidbe u Osijek je Ivanov praunuk moj otac Tadija.

Uz obiteljske tragedije I veselja u vrtlogu povijesti na obje strane Dinare, nadživjevši suprugu Anu neku od svoje djece, unučadi I snaha Ivan je umro 1915., u 76. Godini ( kao njegov praunuk Tadija ), ne želeći čekati kako će završiti Veliki rat.

Glava obitelji postat će njegov drugorođeni sin Luka.