Vukovski dolaze iz Bednje iz zaseoka Vukovski odnosno Vukovski brijeg. Upravo to je i karakteristika bednjanskog kraja - da zaseoci nose ime obitelji koja živi na tom brijegu. Seljačka domaćinstva i obiteljske kuće na brijegovima ostavština su još od srednjega vijeka kada su velikaške obitelji posjedovale kvalitetniju zemlju, onu u dolinama koja je zaravnjena, bogatija vodom te bliža cestama i putevima, a njihovi kmetovi živjeli su na udaljenijoj brdovitoj zemlji koju je bilo teže za obrađivati. Većih naseljavanja u Bednjnskih kraj u prošlosti nije bilo iz razloga što se tu nikada nisu ni vodili ratovi, a brežuljkasto i slabo rodno tlo jedva da je uspijevalo prehraniti autohtono stanovništvo. Stoga je ovaj kraj većinom bio kraj iz kojeg su ljudi iseljavali, ne obratno. Dokaz tomu je upravo i sačuvan izvorni Bednjanskog govor koji zasigurno nebi mogao opstati u području gdje su kroz povijest migrirali brojni narodi i skupine ljudi iz različitih krajeva, već samo u zatvorenoj sredini.

Izvornost, autohtonost i starost imena spomenutih brežuljaka i zaseoka, a samim time i bednjnskih prezimena vidljiva je u latinskoj povelji iz 1584. kojom kralj Rudolf predaje u vlasništvo grofovima Jurju i Gašparu Drašković dvorac Trakošćan sa svim pripadajućim posjedima te ih nabraja (Monumenta spectantia historian Slavorum meridionalium 41, str. 138.). Između ostalog tu se spominje i Vokovdol odnosno današnje seoce Vukovski (Voukevski).