Slavko Pavičić

Odvjetnik i vojni povjesničar. Rođen je u Vinkovcima (1885) a umro u Klagenfurtu (1947). Autor je jedne izvrsne knjige Hrvatska ratna i vojna povijest. Kao časnik bio je sudionik Prvoga svjetskoga rata i u svojoj knjizi objavio je niz sjećanja sa srpskog bojišta.

Bila je to liepa topla jesen. Cielli kraj odisao je posebnim mirisom jesenjeg cvieće, kojeg su pune livade i grmlje u Bosni. Drveće je bilo već sasvim u svom jesenjem, žutom ruhu, a polja još djelomično pokrivena neobranim kukuruzom. Šljive su već prošle. Šljive, koje su nas ljeti hranile kao svojedobno ugarskog kralja Belu u Hrvatskoj, prigodom biega pred Tatarima. Ali prirodi je davala svoj poseban čar i svoj biljeg Drina, brza, duboka rieka, koja se tu ispod nas vijugala, te čas natapala krajeve uz obale, a čas kao izsušena vukla se u svoje korito, puno brzica i dubina u sredini riečnog toka. A preko Drine, tamo u onim šumovitim , uviek neprozirnim i zelenim brdima, koja su se prostirala daleko na jug i jugoiztok, neprestano uz Drinu, kao neki čvrsti neprobojni zid, tamo je bila Srbija. Nekom magičnom moći privlačila su nas ta brda. Kao da se u njima krilo nešto osobito, nešto tajanstveno, nešto što draže, nešto, čega su se možda neki i bojali, ali je većina bila željna borbe, juriša i pobjede.