Korijen prezimena Škarica, Skarica (lat. Skaricza) - Skar smatra se vrlo starim, po nekim teorijama još iz predslavenskog razdoblja. Osim Srednje Dalmacije i Omiškog područja (župa Poljice) svojevrsnom prapostojbinom Škarica smatrala se župa Uzdol, mjesto Šćipe u Rami (BiH). Na ovom području nalazimo ostatke iz srednjovjekovnog, starohrvastkog i ilirskog doba. Posebno su zanimljivi nazivi tamošnjih mjesta (lokaliteti i toponimi) kao i usmena predaja koja igra vrlo važnu ulogu u ramskom društvu. U obližnjim Ljubuncima kod Uzdola postoje ostaci utvrde i nekropole stećaka. Škarice su obitavale u Starom Selu u zaleđu Uzdola otkud su početkom prošlog stoljeća doselili iz Šćipa. Danas u Šćipama nema katolika no ostao je spomen na imućnost i čast ove obitelji.

Najstariji zapis o migracijama Škarica iz Donjih Krajeva ili Bosne potječe iz 16. stoljeća gdje se na području Sjeverene Hrvatske spominje Juraj Ljubunčić Škarica (Skaricza) kao pripadnik hrvatsko-ugarskog plemstva koji je za vojne zasluge dobio posjede u okolici mjesta Krapina. Od ovog ogranka obitelji potječu i Matej Škarica koji je bio obrazovani kršćanski propovjednik u Ugarskoj tijekom hrvatsko-turskih ratova. Svećenik Petar Škarica početkom prošlog stoljeća piše o dobu naseljenja plemića bosansko-ugarskih na područje župe Poljica tijekom ratova s Osmanlijama (15. i 16. stoljeće).

Puno nalaza ukazuje da su se Škarice u Dalmaciju spustile iz Bosne odnosno Rame vjerojatno tijekom konačnog pada Jajačke banovine. Postoje i dva grba odnosno heraldička oblika Škarica (knjiga Siebamcher's Wappenbuch) odnosno Skaricza koji prikazuju ruku sa sabljom, krunom i panjem s pčelama (koje simboliziraju radinost). Ramski grb isto tako prikazuje ruku sa sabljom, najčešće stilizirano oklopljenu, a što je u konačnici simbol ugarsko-hrvatskog plemstva.

Ljudi koji nose prezime Škarica danas ima značajan broj, a osim u Rami potomci se nalaze u Zagrebu, Slavoniji (Vinkovci, Ivankovo), Dalmaciji (Šibenik, Zadar i zaleđe, Omiš). No ovo ne mora značiti da ta većina ima vezu sa spomenutim dijelom obitelji koji se u raznim zapisima spominje kao srednjovjekovno "izbjeglo plemstvo iz Bosne". Dakle, potrebno je imati neku direktnu vezu s pretkom, a ovdje je ta veza najčešće zemljopisna i toponimska.

S druge strane, pojedini suvremeni istraživači (R. Glibo, Z. Dizdar, B. Alabanda) smatraju kako je ovo prezime koliko dalamatinsko toliko i ramsko i herceg-bosansko zbog mnogih višeslojnih veza iz prošlosti, migracija i ratova koji su često pogađali spomenute krajeve u kojima su Škarice živjeli.

mr. sc. Matej Škarica, 2012.