PREZIME SEMREN
Postovani Semreni i ostali dobri ljudi sa zadovoljstvom vam ostavljam tekst fra Marka Semrena o našem prezimenu.
Ivan Semren, Brčko
Sjećati
se vlastite povijesti i razmišljati o njoj potreba je i pojedinca i zajednice
što izražava i izreka: „Rod bo samo tko si mrtve štuje, na prošlosti budućnost
si snuje!“ Ta urođena potreba o prezimenu – nasljednom porodičnom imenu - koje
nosi pojedinac i pripadnici njegova roda često znatiželjno tjera na same izvore
i početke. Svako zapisano ime i prezime iz prošlosti veliko je obogaćenje za
historiografiju, povjesnicu jednog naroda. Mnogi pripadnici roda Semrenova
različitih životnih doba, posebno starijih, rado su mlađima pripovijedali o
nastanku prezimena Semren. Tako se nekoliko stoljeća prenosila usmena predaja,
s koljena na koljeno, da je prezime Semren nastalo u 19. stoljeću u selu Bila
kod Livna. Prvotno prezime je bilo Subašić. Subašići su došli u Bilu s Klisa
kod Splita i tu se nastanili. Predaja kaže da su tri brata posjedovala u
velikoj količini srebro i po srebru su ih prozvali srebrenima, Semrenima. Po
mom mišljenju postoji vjerojatnost da je prezime Semren nastalo od turske
riječi srma (syrma) – srebro, srmen – srebreni konac koji se upotrebljava za
filigranske radnje i za vez (usp. B. KLAIĆ, Rječnik stranih riječi, Nakladni
zavod MH, Zagreb, 1978, 1260; Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, sv.
68, Zagreb, 1956, 310-311). Prema predaji Semreni su imali nekoliko stotina
ovaca. Budući da su bili imućni mogli su imati odjeću izvezenu srmom pa od
pridjeva srmen radi lakšeg izgovora došlo je do Semren i iskristalizirao se
naziv Semren. Od trojice braće rod se širio tako da je jedan od njihovih sinova
odselio u lašvansku dolinu kod Viteza te su tu nastavili živjeti i njegovi
potomci.
Fra Ladislav Fišić u knjizi pod naslovom
"Korijeni i život - Povijest župe Dolac s osvrtom na ostale župe Lašvanske
kotline", Sarajevo-Zagreb, 2004., str. 66, navodi se da su Subašići
doseljenici u Dolac iz Livna i da su nosili sekundarno prezime Peskić. Na
stranici 64. stoji da su tradicionalno Subašići bili kundurdžije.
Što kažu znanstvenici o prezimenu Semren koji su
proučavali prezimena u Hrvatskoj i u livanjskom kraju?
Dominik Mandić je objavio Popis biskupa Marijana
Bogdanovića iz 1768. god. u kojem donosi da u Biloj žive stanovnici katolici
slijedećih prezimena i ovog broja članova obitelji: Antonius Subasich 7, (D.
MANDIĆ, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743
et 1768 exaratis, Institutum Chroatorum Historicum Chicago – Roma, 1962, 136).
Mario Petrić piše: „Bila se nalazi 1 km sjeverno
od Srđevića, na sjeverozapadnim obroncima Tribnja. Cjelokupno stanovništvo Bile
je hrvatsko...S e m r e n – prije se zvali Subašić;
došli su sa Klisa (Dalmacija)“, (M. PETRIĆ, „Porijeklo stanovništva“, u:
Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu Nova Serija, sveska XV-XVI, 1960-1961,
Sarajevski grafički zavod, Sarajevo, 1961, 54-55).
Petar Džaja ističe: „Prema popisu biskupa
Marijana BOGDANOVIĆA iz 1768. god. u Biloj žive stanovnici katolici slijedećih
prezimena i ovog broja članova obitelji: Antonius Subasich 7… Danas u selu žive
stanovnici katolici sljedećih prezimena i ovog broja članova domaćinstava:
Semren 25 domaćinstava“, (P. DŽAJA, Hrvati – katolici livanjskoga kraja,
Zagreb, 2000, 190-191).
Prema Tomislavu Perkoviću prezime Semren prvi
put se pojavljuje 1806. godine, (T. PERKOVIĆ, Stanovništvo livanjskog polja u
18. i 19. stoljeću, Livno, 2003, 849).
Ahmet Burek u knjizi Kameno Hlivno donosi: „Bila
sastoji se od više zaselaka: Karačić, Bila i Mejdan, te Crni Vrh. Selo Bila je
zabilježeno u prvom turskom popisu stanovništva krajem XV stoljeća. Biskup
Miletić selo označava 1813. kao Karačić (Karacich). Zemlja u Biloj bila je
vlasništvo Rustempašića iz Gornjeg Odžaka kod Bugojna, skopaljskih
Duratbegovića, te livanjskih Baljaka, Mulalića, Huskića, Karalića i
Jahjefendića. /KO Bila, ZKU 50-99. Hadži Bećir-beg Rustempašić (Šarići); djeca
Zaim-bega i Ahmet-bega Duratbegovića (Šarić); Ibro i Osman, sinovi Hasana
Mulalića iz Livna (Vrdoljaci); Alija Huskić, sin Agin iz Livna (Ivankovići);
sinovi Alije i Derve Karalića iz Livna (Rimci); Hanka Terzić, udata za Adema
Jahjefendića iz Livna (Semren); Paša Brkić, udata za Ibrahim – efendiju
Balagiju iz Prusca (Kuprešanin); Mehemed Terzić, sin Salkin iz Livna (Bolotin)
bilješka 150, str. 280/. Još ranije zemlju su ovdje imali Džepari i Burkići…
Danas su u selu samo Hrvati. Hrvatski rodovi u Biloj su: … SEMREN (ranije
Subašić) – sa Kilsa u Dalmaciji… God. 1813. u Biloj su bili samo muslimani i
katolici.“, (A. BUREK, Kameno Hlivno. Livno u turskom vaktu, Planjax, Tešanj,
2007, 280-281).
U Enciklopediji hrvatskih prezimena 2008. godine
piše: Semren. „Prezime Semren nose Hrvati, najvećim dijelom iz Srednje Bosne. U
prošlih sto godina rođeno ih je razmjerno najviše u srednjebosanskoj općini
Vitez. U Hrvatskoj ih danas živi oko 90 u preko 35 domaćinstava. Prisutni su u
šest hrvatskih županija, u ukupno 11 općina i 14 naselja, najviše u Zagrebu
(45) Kaštel Kambelovcu (9), Zaprešiću (7) Stobreču (4). P(oznati): Pavo S.,
ekonomist i poduzetnik (1956) Jozo S. gospodarstvenik (1957), Danko S.,
gospodarstvenik (1964)“, (Enciklopedija hrvatskih prezimena, Nacionalni
rodoslovni centar, Zagreb, 2008, 927).
Damir Tadić u serijalu pod nazivom Možda niste
znali, koji je priredio za Radio Livno i koji je emitiran tijekom 2004. i 2005.
godine, ističe: „Pisao sam bez većih pretenzija i o etimologiji livanjskih
prezimena. Taj tekst nosio je naslov Na tragu prezimenima. Tu sam o livanjskim
Semrenima napisao sljedeće: 'SEMREN > teško je objašnjivo značenje ovog
prezimena. Pretpostavljamo da dolazi od turske riječi "sermaye"
(sermija) u značenju > imanje, imovina, blago. Metatezom suglasnika
"r" i "m" nastala je riječ semrija, a odatle i prezime
Semren. Ovu pretpostavku potvrđuje i činjenica da je staro prezime Semrena -
Subašić. A subaša je nadzornik imanja. Dakle, i u starom i u novom prezimenu
zadržana je ista motivacija - imanje, imovina. Tekst je emitiran 11. veljače
2005. Poslije nisam ništa istraživao'“.
Petar Šimunović piše: „Prezime Subašić (Šubašić)
dolazi od turske riječi bas – glava, odatle značenje poglavar, starješina,
zapovjednik. U Srbiji i Bosni tako su nazivali svakog Turčina, koji nije bio
beg ili aga. Riječ baša upotrebljavala se pri oslovljavanju, otprilike u
značenju koje u toj funkciji imaju udomaćene riječi: gazda, šefe! Prezime se
javlja i u složenici subaša, od baš – glava i su – voda. U početku je naziv
označavao „povjerenika koji je u selima dijelio vodu za pojenje stoke ili za
navodnjavanje“, a onda je značio „poljara“, „spahijskog povjerenika“,
„upravitelja“. Tim su značenjima motivirana naša prezimena SUBAŠIĆ u Kosi
(Split) 17, Zagradu (Benkovac) 39, Otoku (Vinkovci) 24, Snjegoviću (Požega) 31,
i inačica ŠUBAŠIĆ u Bribiru 48 i oko Karlovca (Prilišće 30, Gorica 19), (P.
ŠIMUNOVIĆ, Hrvatska prezimena podrijetlo, značenje, rasprostranjenost, Golden
marketing, Zagreb, 1995, 70-71).
Gdje su nastanjeni Semreni u Republici Hrvatskoj
nalazimo u Hrvatskom prezimeniku. Pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21.
stoljeća 2. Tu piše: „Semren Botinovec (Kopar Ivanec) 5/1, Dugo Selo 4/1, Dvor
2/1, Kaštel Kmbelovac (Kaštela) 11/2, Kaštel Lukšić (Kaštela) 4/2, Klis 4/1,
Knin 1/1, Koprivnica 1/1, Petrinja 1/1, Podstrana 1/1, Sesvete (Zagreb) 3/1,
Solin 3/1, Stobreč (Split) 6/1, Zagreb 37/13, Zaprešić 9/2.
Semrin Borik (Mikleuš) 1/1, (F. MALETIĆ – P.
ŠIMUNOVIĆ, Hrvatski prezimenik. Pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21.
stoljeća 2, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2008, 371).
Iz gore navedenog
proizlazi da je prezime Semren zamijenilo prezime Subašić. Ante Subašić sa 7
članova obitelji došao je sa Klisa u Bilu u 18. stoljeću. Prezime Semren se
pojavljuje na početku 19. stoljeća u Biloj kod Livna. Sve izvedenice upućuju na
imanje, imovinu, upravitelja bilo u blagu bilo u srmi – srebru ili dragocjenoj
kovini za izradu nakita. Prema predaji starijih Semreni su imali uz srebro i
nekoliko stotina ovaca i drugog blaga i bavili su se stočarstvom i
poljoprivredom. Danas se od Semrena u Biloj dvije obitelji bave stočarstvom, a
drugi su uglavnom zaposleni u državnim poduzećima, privatnim poduzećima i rade
kao privatnici. Što se tiče naobrazbe Semrena ima s najvećim gradusima: doktora
znanosti, magistera znanosti, diplomiranih različitih fakulteta, viših škola,
tehničara, različitih srednjih škola itd. Najviše Semrena se nalazi u Biloj kod
Livna, potom u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Francuskoj, Kanadi,
Argentini, SAD-u, Australiji, Srbiji itd.