-Prezime Pipinić se prvi put spominje 1384. na otoku Pagu gdje su bili vlasnici ili zakupci zemljišta. 

(˝Inventar dobara zadarskog patricija Grizogona de Civalellis iz 1384. Godine˝, Jakov Stipišić 1977.g.)

--˝La Dalmazia Giornale Lettario Economico Inteso Agli Interessi…Opseg 2, spominju se plemićke obitelji u Omišu (Almissa) : Descovich, Bilicich, Pipinich, Pripcovich, Clarich, Vuchtinovich  

-“Posveta Omiša i Rogoznice 3.3.1444. (Tomaso Pipinich d'Almisa potpisuje ugovor s Venecijom)  -Toma Pipinić nema muških potomaka već dvije kćeri pa se omiška loza ugasila. 

-Toma Pipinić se spominje i u članku ˝Juraj  Dalmatinac u Splitu godine 1444. i 1448.˝ gdje se vidi da je 10.siječnja 1449. od nadbiskupa dobio u godišnji zakup Srinjine i Primorje za 80 dukata.

-U Vijesniku Hrvatskog državnog arhiva,svesci 11-12 spominje se u Bribiru porkulab knez Juraj Pipinić u jednom kupoprodajnom ugovoru 10.5.1625.

-˝Matij Pipinic 164? (0 ili 1) darovao je  janjca za mladu misu popa Garzana Dvornidica˝

(˝Glagolska notarska knjiga vrbnikoga notara Ivana Stašića (1637-1652.)˝

-Jerolim Kavanjin “Bogatstvo i uboštvo”, spominje omiške Pipiniće u borbi protiv Turaka pod knez Jankom.

-˝Urota Zrinsko-Frankopanska˝, Eugen Kumičić ali i drugi spisi Klaić, Rački, spominju župnika Broda na Kupi, Juraja Pipinića rođenog Bribirca koji je skupio 800 ljudi i predvodio ih u borbi  protiv carske vojske 4.4.1670.

-1689. U Dubrovniku suđenje vješticama s Pelješca, spominje se Nikola Pipinić stražar u ulozi svjedoka.

˝Tumačenje okultnih motiva u književnim i neknjiževnim djelima ranog novovjekovlja˝, Anamarija Bašić. 

Slavonski Pipinići koji se spominju od konca XVIII. stoljeća također velikim dijelom potječu Bribira, zaseok Dragaljin. Najviše ih je u okolici Požege. Tako se od 1799. spominju u Brestovcu (koji im je matično naselje u Slavoniji), od 1816. u Požegi i od 1918. u Daranovcima. Iz te je loze najpoznatiji velečasni Franjo Pipinić koji se, nakon što je preživio lažne optužbe za prisilna pokrštavanja, obnovio voćinsko marijansko svetište te se bavio prošlošću Požeške biskupije.