Bela pl. Pečić (1873–1938) potječe iz ugledne zagrebačke apotekarske obitelji koja se 1870. godine iz Komarna na sjeveru Ma- đarske (danas u Slovačkoj) doselila u Zagreb. Pečići su najprije na dnu Mesničke ulice kupili staru apoteku sv. Trojstva, a zatim su 1899. godine po projektu arh. Vjekoslava Bastla sagradili u Ilici 43 vlastitu kuću s apotekom, koja je s velikim raspelom na pročelju, izvedenim u obojenoj žbuci po nacrtu Rudolfa Valdeca i bogatim krovnim ukrasima bila jedan od najljepših primjera secesijske arhitekture u Zagrebu (nažalost, intervencijom između dva svjetska rata to lijepo pročelje je uništeno). Vlasnik apoteke Josip Pečić imao je starijega sina Arpada i mlađega Belu i obojica su završila u Zagrebu studij farmacije, ali se ni jedan od njih nije želio baviti ljekarništvom, nego su se opredijelili za umjetnička zvanja, Arpad se posvetio fotografiji, a Bela je postao vrstan pijanist.

Bela Pečić i Maja Strozzi sklopili su brak i nastavili su živjeti u Zagrebu i već u sezoni 1916/17. zajednički su održali vrlo uspjelu seriju koncerata u Glazbenom zavodu. Bela Pečić je pisao i librete pod pseudonimom Ra-zem, a jedan njegov libreto za baletnu pantomimu s pjevanjem, pod nazivom Zlato, uglazbio je Majin sin Boris Papandopulo i ona je izvedena u svibnju 1930. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u režiji Tita Strozzija i u koreografiji Margarete Froman. Nakon što je Maja Strozzi 1934. naglo umirovljena, bračni par se odlučio povući iz Zagreba, prodali su kuću na Gornjem gradu i sagradili 1937.u Samoboru, na idiličnom i šumovitom predjelu Stražnik obiteljsku vilu, u ulici koja danas nosi ime Maje Strozzi. Bela je već sljedeće godine umro i pokopan je u Samoboru, a Maja je nastavila živjeti u Samoboru sve do početka 1957., kada je preselila k sinu Borisu na Rijeku i umrla 1962. u riječkoj bolnici.

Ulomak teksta Žarka Domljana Helene Odilon u Crikvenici i Selcu, objavljenog u Vinodolskom zborniku (god. 2010., br. 13, str. 159–175)