Prezime Medić u Kožinu nastalo je od prezimena Jurković, kao patronimik od Mede Jurkovića koji se spomnje kao svjedok u kožinskoj oporuci iz 1642 godine.
Od 1667. godine u mjestu Kožinu, prezime Medić se u maticama piše i Jurković, i Medić.
Kao Jurković, poslijednji zapis je iz matice rođenih 1691 godine. U 15. st.
prezime Jurković spada među brojnija hrvatska prezimena u Zadru, u 17. st.
spominje se još u Zadru, Posedarju i u Luci na Dugom otoku. Tijekom 18. st.
spominje se još i na popisima stanovništva u Škabrnji i Islamu Latinskom.
Mjesto Kožino spominje se u arhivskim spisima prvi put 1105. ugovorom Čike, zadarske patricijke, obnoviteljice samostana sv. Marije, polusestre hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Njezina kćerka Vekenega ističe da je njezina majka Čika kupila posjed “in loco qui dicitur Caproli”, za jednoga bijelog konja. Drugi je podatak iz 1387., spominje” mjesto na brežuljku iznad mora, pokraj Dikla”, kao Kožino Selo. Tim nazivom ponovno se spominje i u glagoljskim maticama iz godine 1666. Ime mu dolazi prema zadarskoj plemićkoj obitelji Kože (Cosse) čije je bilo vlasništvo, iz čega je proizišao pridjevski toponim Kožino. Selo je bilo spaljeno od Turaka 1636., ali je poslije dvije godine ponovno obnovljeno. Kada su Turci zaposjeli zadarsko zaleđe mnogi su se mještani sklonili u Diklo, zatim u gradsko predgrađe oko sv. Ivana i u Sukošan, da bi se nakon sklapanja mira s Turcima vratili na svoja ognjišta. Župa je od 1575., a 1706. bili su joj pridodane kapelanije Diklo i Petrčane.
Župna crkva sv. Mihovila ark. Sagrađena je 1522. godine, a blagoslovio ju je ondašnji zadarski nadbiskup Ivan Evanđelista Parzaghi 14. veljače 1683. Podignuta je i prepravljena 1884. Temeljito je obnovljena u postojećim dimenzijama 1987. Glavni mramorni oltar s tabernakulom podignut je 1793. Na oltaru se nalazi drveni tabernakul i pala s likom Djevice Marije s Djetetom i sv. Mihovilom. Postoje u crkvi još dva pobočna drvena barokna oltara. Na istočnom zidu je oltar s tabernakulom i pala s likovima Prikazanja u jeruzalemskom hramu. Na zapadnom zidu je oltar s kipovima sv. Mihovila, sv. Jerolima i Bl. Dj. Marije; oltar prema puku drveni; samostojna kamenica za blagoslovljenu vodu. Od vrjednijih predmeta ističemo pet obnovljenih baroknih procesijskih križeva iz 17./18. st., dva srebrna kaleža i glagoljski misal iz 1741., dobro sačuvan. Pokraj crkve, sa zapadne strane uzdiže se veliki zvonik s dva zvona. Obnovljen je 1983., a zvona su 1995. elektrificirana.