Moj šukundjed Ivan
20. Siječnja 1839. subota u Gornjem Biteliću, nakon dugih 9 godina braka rodilo se prvo dijete, sin Ivan,
Boži ( Mijinom ) I Mariji Hrgović, rođenoj Čolina u 4 sata u jutro. Isti dan vesela vijest
je javljena Marijinim roditeljima u Bajagić. Ivan je kršten u petak, 25. siječnja
te godine u Crkvi Male Gospe u Biteliću.
Krstio ga je don Ivan Jokić, a kum mu je bio Mate Jukić iz Novog Sela.
Te godine Ivan je bio 4. dijete rođeno u župi Bitelić. Do kraja godine
u župi će biti rođeno ukupno 27 djece I sva će biti zakonito rođena. Rođeno je
12 dječaka I 15 djevojčica.
Šest godina kasnije Ivan će dobiti svoju jedinu sestru Anđelu, a u 16.
godini, nakon smrti oca postat će najstariji muškarac u obitelji. ( istu
sudbinu doživjet će 69 godina kasnije njegov unuk Pero ).
Ivan će oženiti Anu Matković I s njom dobiti troje djece. Božo 1877. I
Luka 1882. rodit će se u Biteliću, a Jela 1885. u Čaprazlijama.
Naime nakon što je Habsburška monarhija anektirala Bosnu I Hercegovinu 1878.
počele su migracije. Ćurkovići, Matkovići I Perajice su već 1879. otišli sa Sinjskog
polja na Livanjsko Polje, u Čaprazlije. Ivan se odlučio na odlazak 1884. i
preseljenje u Čaprazlije. Okolnost koja je olakšala selidbu je Anina rodbina
koja se tu doselila 1879.
Tako je Jela začeta u Gornjem Biteliću, a rođena u Čaprazlijama.
Dolaskom u Čaprazlije Ivanovi dobivaju nadimak Mrđići, da bi ih se
razlikovalo od onih Hrgovića u Čaprazlijama koji su se doselili ranije, a
spominje ih biskup Dragičević iz svoga popisa iz 1741g.
Nakon 190 godina života u Sinjskom polju Hrgovići Mrđići se sele u Čaprazlije ( to je prva seoba nakon što je Ivanov lebdjed harambaša Šimun predvodio seobu Hrvata katolika iz Hercegovine 1694 ( Goranci kod Mostara ) na Sinjsko polje, za velikog Morejskog rata ) I tu će ostati 70-80 godina kada se sele ( moja grana ) u
Osijek. Inicijator selidbe u Osijek je Ivanov praunuk moj otac Tadija.
Uz obiteljske tragedije I veselja u vrtlogu povijesti na obje strane
Dinare, nadživjevši suprugu Anu neku od svoje djece, unučadi I snaha Ivan je
umro 1915., u 76. Godini ( kao njegov praunuk Tadija ), ne želeći čekati kako
će završiti Veliki rat.
Glava obitelji postat će njegov drugorođeni sin Luka.