Prezime Ferković potječe iz Ledenica, iznad Novog Vinodolskog, o čemu svjedoče matične crkvene knjige župe Ledenice br. 602 i 603 pohranjene u Hrvatskom državnom arhivu za razdoblje 1734.-1894.

Zbunjujuća dualnost prezimena Frković-Ferković porijeklom je u latinskim pismenima gdje je nemoguće stavljati tri konsonanta. Tako se, u razdobljima kada su dokumenti i crkvene knjige bile vođene na latinskom jeziku, redovito pisalo Ferkovich. Slično je s latinskim pisanjem Ledeničkih prezimenima Perpich, Verbeta, Gergurich i Kermpotich, koja su se od pamtivijeka u Ledenicama izvorno uvijek izgovarala Prpić, Vrbeta, Grgurić i Krmpotić. Kad su se od 1878., prema kazivanju Mile Draginića, matičara u Ledenicama, matične knjige počele voditi na hrvatskom jeziku, ta su se prezimena počela pisati u tom izvornom obliku.

Pažljivim istraživanjem može se doći do zaključka da su Ferkovići potekli od predaka koji su iz Ledenica otišli ranije, kad su im dokumenti još glasili na prezime Ferkovich, a Frkovići od onih koji su otišli kasnije. S devizom "Govori kako pišeš i čitaj kako je napisano", činovnici državne uprave čitali su prezime Ferković sa "e", pa su i nosioci tog prezimena to morali prihvatiti, jer nisu mogli reći da se prezivaju drugačije nego u dokumentima stoji.

Iseljavanja Hrvata u Ameriku sredinom 19. stoljeća (gdje su još bila upisana sa "e") bila su mnogobrojna upravo iz Primorja, pa stoga prezime Ferković i danas susrećemo u prekomorskim zemljama.

Luka Ferković