Rod Čiča-www.dragovoljac.com; prema: dr. Rajko Glibo

ČIČINA I ČIČINA PEĆINA ILI TISUĆLJETNI MODEL HRVATSKE SUDBINE

Rod Čiča jedan je od izvornih i najstarijih ramskih rodova. Seže u daleku prošlost kada ramski hrvatski rodovi nisu još imali svojih prezimena.

Ne zna se točno kada su se loze roda izmjestile i iselile iz sela Donja Vast.

Predak s nadimkom (slov . priimekom) Čiča obitavao je na lokalitetu današnjeg toponima Čičina.

Predaja govori da su u selu i okolici njegovih sedam sinova i pet kćeri lakše prepoznavani kao „čičina“ djeca.

Ženskice su se poudale, a sinovi su nastavili širiti rod Čiča.

Malo i neplodno imanje nagonilo ih je da se „udaju“ u kuće djevojaka koje su kod svojih roditelja bile kćerke jedinice.

Nadimak je vremenom prerastao u prezime pa se prezime Čiča zadržalo u pojedinim dijelovima Rame sve do kraja dvadesetog stoljeća.

Dolaskom Osmanlija rod Čiča nije se držao pravila kojega se držala većoina ramskih rodova.

Naime, većina ramskih rodova progonjena i mučena glađu i neimaštinom dogovarala se u svezi prelaska pojedinih loza na islam da islamizirani dio roda prihvati ostanak na pradjedovskim ognjištima, a neislamizirani da uzme put pod noge pa u seobu najčešće „trbuhom za kruhom“.

Kod roda Čiča islamizacija nije izazvala tako teške podjele.

Oni su se iz sela Donja Vast iseljavali u druga sela po Rami.

Dvije loze iselile su se u selo Lug i dočekale početak trećeg tisućljeća, dio članova roda razišao se na ženinstvo po Rami, a otprilike jedna trećina roda uzela je put pod noge.

U selu Donja Vast, odakle su njihovi korijeni, nema niti jedne loze roda Čiča od kraja devetnaestog stoljeća pa na ovamo.

Otada je za njihovo imanje ostao toponim „Čičino imanje“, pa skraćeno samo Čičina, a kada je ono u cjelini postalo vlasništvom novodoseljenih triju obitelji roda Stojanović, onda se polako počeo ukorjenjivati i drugi toponim Bešićevina i Bešića strana.

Bešići su (islamizirani dio) živjeli u selu Duge, jer su tu imali blizinu bogomolje, a kmetovi su im radili imanje u D.Vasti.

U treće tisućljeće ušla su aktivna i u uporabi sva tri toponi9ma.

Čičina se nalazi u dnu sela Dpnja Vast s lijeve strane potoka Uzdoljčica koji tu uvire u klisuru i preko puta planinskog prijevoja Sedlar.

Neki će vam reći da je to imanje s „live strane Rika“, jer potok Uzdoljčicu ovdje zovu lakšim imenom samo Rika.

Dolaskom roda Stojanović iz Hercegovine Čičina je polako prelazila u naslijeđe toga roda jer je rod Čiča u selu Donja Vast dijelom izumro, a dijelom se raselio.

Pokraj imanja je usjek u kamenoj litici rječice Rika koja se malo niže ulijeva u Volujak.

U tom kamenom usjeku nalazi se pećina koja je mladim Donjevaščanima potpuno nepoznat lokalitet.

Donju Vast su do posljednjeg trijebile kuge, ratovi i druge nesreće i nedaće.

Poznata su tri potpuna iseljenja, ali za njih znamo iz predaja pa mogu, ali i ne moraju biti povijesne datosti.

Prvo je bilo kod provale Tatara 1202 godine, iza kojeg je ostao lokalitet Tatar, kasnije nazvan od Turaka –Tatar Budžak s ilirskom gradinom u vrhu sela koja je dulje od tri stoljeća spomenik nulte kategorije pod zaštitom države, ali još uvijek neispitan.

Drugo potpuno iseljenje izazvao je dolazak Turaka kojemu je prethodila masovna pljačka Herceg Stjepana Kosače kojega je ramski knez pozvao da im pomogne u otporu prema turskim navalama.

Kosača je pametnije rezonirao.

Znao je da se turskoj golemoj sili ne mogu dugo odupirati pa je kraj opljačkala njegova vojska.

Bolje ona, nego da to isto urade Turci.

Treći iseljenje prouzročila je kuga krajem 1690. godine iza koje je ostalo tek pet-šest ogranaka rodova.

Peto masovno iseljenje dogodilo se ne tijekom, već nakon pobjede u Domovinskom ratu i ono je za župni etnomentalitet najrazornije i najbolnije.

Velike greške činjene su od strane matične domovine i povukle su ovdašnje Hrvate sa njihovih vjekovnih ognjišta u seobu po Hrvatskoj, a onda su se teško razočarali dolaskom u Hrvartsku i gledanjem na njih s podozrenjem i ironijom kao na bića neke treće klase, nastavili raseljavati u druge europske i izvaneuropske zemlje.

Toponim prvo poznata pod imenom Čičina pećina, kasnije ostaje samo Pećina jer se na pretke roda Čiča zaboravilo.

Donjevaščani su tijekom dvadesetog stoljeća bježali u tu pećinu ispred svake vojske koja je tuda prohodila, zatim ispred kuge, žandara i turskog ubiranja desetine, ali i od poreznika u posljednja dva stoljeća.

Samo oni su od malena uvježbavali vještinu silaza u pećinu i samo Donjevaščani su se njom služili kao sigurnim skloništem jer u njoj ih nitko ni od kuda nije mogao ugroziti.

Projekt Uzdol zove Čičinu pećinu predviđa za vrlo mali novac opskrbiti sa dva-tri krevete, plastičnim stolom i pet-šest stolica da se planinari, lovci i drugi putnici namjernici mogu u nju skloniti i odmoriti. Dobro je sklonište i za slučaj nevremena.

Iseljene loze roda Čiča u Hrvatskom prezim,eniku (Pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21. stoljeća) autori akademici Franjo Maletić i Petar Šimunović, nakladnik Golden marketing-Tehnićka knjiga, Zagreb, 2008., Sveska I., str. 350 bilježe raseljene loze roda Čiča u Hrvatskoj:

Čiča: Beli Manastir 9/4, Bizovac 1/1, Blatuša (Gvozd) 11/3, Bolman (Jagodnjak) 4/1, Borovo 4/1, Briješće (Osijek) 2/1, Budačka Rijeka (Krnjak) 1/1, Bukovački Antunovac (N. Bukovica) 3/1, Bukvik (Čačinci) 3/1, Čibača Župa dubrov.) 4/1, Donji Lapac 2/1, Donji Vidoševac (Glina) 5/1, Dvorište (Krnjak) 6/2, Gaboš (Markušica) 4/1, Grohote (Šolta) 2/1, Gvozd 6/3, Imotski 3/1, Karlovac 7/3, Knin 5/1, Kolarić (Vojnić) 2/1, Krasica (Bakar) 4/1, Križevci 4/2, Krupa (Obrovac) 1/1, Lovran 1/1, Makarska 9/3, Malička (Topusko) 9/3, Markušica 16/5, Njivice (Omišalj) 3/2, Omišalj 2/1, Orahovica 4/1, Ostrovo (Markušica) 7/3, Perna (Topusko) 1/1, Petrinja 1/1, Podgorje (Gvozd) 4/1, Ravno Rašće (Glina) 5/2, Rijeka 16/7, Sesvete (Zagreb) 1/1, Sisak 12/4, Slavonski Brod 6/2, Sop (Rugovica) 4/1, Split 7/2, Sreser (Janjina) 3/1, Šibenik 3/1, Šikada (Lopvinac) 1/1, Tenja (Osijek) 2/1, Trnjani (Garčin) 9/2, Valpovo 9/3, Vardarac (Bilje) 1/1, Velika Gorica 3/1, Vinkovci 8/4, Vukovar 4/1, Zaghreb 35/16, Zdenci 1/1, Zorkovac na Kupi (Ozalj) 1/1 te dvojna prezimena: Čiča Koći Krasica (Bakar) 1/1 i Čiča Kozina Slavonski Brod 1/1.

Prvi broj kao brojnik označava broj članova obitelji, a drugi broj kao nazivnik označava broj obitelji roda Čiča.

Donja Vast je selo iz kojega su korijeni svih loza roda Čiča.

Selo i cijela župa Uzdol sada su Park Prirode i nad njim se vodi pojačana skrb.

Kada dođe do osnutka Turističke zajednice u općini Prozor-Rama, bilo bi pametno i obostrano korisno da se svake godine organizira skup svih loza roda bez obzira na današnju vjeroispovijest i nacionalnost ( ima ih u tri nacije: Hrvati, Bošnjaci i nešto malo Srba)."