Moj djed, Anton (Antona) Bubanj (Hrvat), rođen je u Fužinama 1898. godine. Dvadestih godina prošlog stoljeća, kao jedini Bubanj iz Fužina, u Karlovcu pronalazi zaposlenje. Potom nastavlja životom s obitelji; sa ženom Anom, dva sina i kćeri (mojom majkom). Najstariji sin Ivan pogiba 1945-te na Petrovoj gori, nakon čega ga otac ekshumira, i polaže u grobnicu na karlovačkom groblju Hrnetić. Nakon Ivana, njegov drugi sin, u Karlovcu nastavlja prezime Bubanj.

Neosporno, i nažalost mnogim primjerima potkrijepljeno je da su početkom prošlog stoljeća bivali prisutni ( ne želim reći : odlasci ) polasci. Ali prečesto su neki, zaista bivali i odlasci.

I polazak i odlazak, vjerojatno je sudbinski ili sudbonosan. Da li je to bilo onkraj našeg mora, ili pak onog dalekoga... Ili možda u sada, moderno rečeno ex regiju. A upravo ovdje, tada, i pogotovo sada nastaje enigma porijekla.

Čovjek, kojeg zanima njegovo pravo porijeklo, ne mora iskapati prošlost. Ili čitati po netu.

Umjesto komoditeta života neka pođe među čemprese, a pogotovo one onkraj crkve, tamo gdje su najstarija domicilna prezimena. Otkriti će možda, i spoznati svoju česticu nastanka.  

Isto sam napravio i ja, mada neslučajno. Nisam "stvoren" slučajno; tako sam i odgojen, a takav sam ušao u vrlo zrele godine. Možda su mi te godine i jedini dignitet za pisati ovakvim "tonom". Iskreno, ne znam.

Moj je fužinski djed umro 1961. godine. Nije bilo vremena niti da se vidimo, niti upoznamo.-Ali, obavio je jednu misiju, malu za čovječanstvo, veliku za mene. Prenio je svoju ljubav ka njegovu rodnom podneblju na moju majku, a ona na mene.

Iako prezime daje znamen, a ja sam po ocu i po južnjačkoj orijentaciji nepokolebljivi Dalmatinac, a ponosan sam i na djeda Goranina, Hrvata iz Fužina. 

Ponekad znam reći da sam dijete miješanog braka, ali navodim to bez loše krvi. U krvi su samo različite grupe, a u komoditetima, pogotovo danas interesi i neznanja.

Ponosan sam što sam Hrvat, i što svi moji to bili. Ako netko ima malo druge krvi, a izjašnjava se, ili ponaša drugačije, to je problem - glave,

Davor Juraga