Porodica Arbanasić iz Donje Lomnice, preci današnjih Arbanasa, spominje se u izvorima prvi puta 1499. Godine 1560. je Ivan Arbanasić je dobio plemstvo. Godine 1589. spominje se prvi put Benko Arbanasić. Prvi poznati lugar u turopoljskoj općini bio je Juraj Arbanas (1611. godine). Godine 1613. je Stjepan Arbanas bio izabran za fiškuša turopoljske plemićke općine, a 1614. je izabran za turopoljskog kapetana. Martin Arbanas je 1615. izabran za vratara turopoljske općine. Godine 1647-1649 u izvorima se spominje Juraj Arbanas - Benak. Nikola Arbanas je 1746. god. izabran za turopoljskog kapetana, a Janko Arbanas za lugara (on je mnogo godina obnašao dužnosti općinskog sluge i fiškuša). U to vrijeme zadruga Arbanasa broji do trideset domara u Donjoj Lomnici. Juraj i Ana Arbanas spominju se u Donjoj Lomnici 1796. Porodica Klafurić javlja se u Donjoj Lomnici od 1625. Godine 1665. je Petar Klafurić dobio plemstvo, a po njemu i Ivan, Martin i Mihovil Klafurić. Ivan Klafurić je god. 1650. bio postavljen za slugu turopoljske plemićke općine. Mihovil Klafurić se u izvorima iz 1734. god. spominje kao turopoljski zastavnik. Turopoljska plemićka općina je nastala u 13. st. uzdizanjem u plemićki status nekih jobagiona zagrebačke kraljeve utvrde. U drugoj polovici 14. st. su turopoljski plemići postali podložnici medvedgradske vlastele. Položaj turopoljskih plemića se pogoršao nakon 1474. godine, kada je izgrađen kaštel u Lukovcu - medvedgradska vlastela im je nametala nove terete. Godine 1553. je općina dobila punu samostalnost i kaštel u Lukovcu. Novi položaj općine izražen je u statutu “obnove plemićkog bratstva” iz 1560. godine. U sastavu turopoljske plemićke općine bila su sela Rakitovec, Kurilovec, Pleso, Kobilić, Rakarje, Donja i Gornja Lomnica, Kostanjevec, Lekenik, Mraclin i Lukovec. Vrhovni organ općine bila je skupština ili “spravišće” na kojoj se birao “komeš” i drugi izvršni organi. Organizacijski je općina dobila konačno ustrojstvo statutima iz 1737. i 1749. godine - oni su dokinuli neposredno sudjelovanje plemića na skupštinama općine, a pravo sudjelovanja na skupštini je ograničeno samo na predstavnike sela i 12 doživotnih prisežnika. Skupštine su donosile propise o načinu korištenja zajedničke imovine, o gospodarskim pitanjima, o javnim radovima itd.
Emil Laszowski, Povijest plemenite općine Turopolje nekoć Zagrebačko polje zvane, Zagreb, 1911. Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Zagreb, 1980, 695.
Identifikator:
HR-DAZG/S - 11737
Pravila ili propisi:
ISAAR(CPF) Međunarodni standard arhivističkog normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe i obitelji, 2. izdanje, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 2006.