U Hrvatskoj danas živi oko 560 osoba koje nose prezime Živaljić(Sinj,srednja Dalmacija,istočna Slavonija).Na otprilike istim prostorima se mogu pronaći i osobe s prezimenom Živalj(140). Godine 1697. opći providur A.Mocenigo odobrio je na granici prema Turskoj iznad Hana ,Blacima,i Koritima brojnim obiteljima Mije Katić,Tome Bubala,Vida Živalja,Stojana i Nikole Vuletića prostrane predjele :od Mukrinjina vrila na sjeveru,Urinove kamenice i Hana na zapadu,kao i dva mlina na potoku Brljevac.Ako je suditi prema okruženju (Katići,Vuletići,Bubale)Živalji su doseljenici s hercegbosanskih prostora (Široki Brig),dok su Živaljići starinom iz Poljičke Kneževine.U jednoj ispravi iz tog vremena je zapisano da je Mate Živaljić ,Poljičanin,koji je posjedovao zemlje Rasela,pokraj kule Nutjak,te tri kanapa zemlje ispod Brodarića (Trilj),a uz posjede svećenika Vuljevića i Mije Matulića ,što je 1.lipnja 1698 .g. opći providur Mocenigo i odobrio. Živaljići u sklopu doseljenja Poljičana stižu 1691.g. u Cetinsku krajinu. Tada je iz Doca Donjeg doselio Mijo Živaljić s sinovima i dobio 12 kanapa zemlje pod Golim brdom. Živaljići se javljaju na Gardunu 1725 .g. u popisu vjernika Splitske nadbiskupije,kad je nadbiskup Ivan Laghi zatekao dvi Živaljića obitelji;Ivanovu s 7 i Mijinu s 6 članova. U istom popisu te godine Splitske nadbiskupije u Poljičkoj Kneževini u mistu Srijane se nalaze upisane četri familije s prezimenom Živaljić. Živaljići se kao stanovnici pripoljskih sela na prjelazu iz 17st.u 18.stoljeće poput još nekih stočarskih rodova (Varvodići,Roguljići,Botice)upućuju se prema pašnjacima na planini Kamešnici i s vremenom postaju stanovnici sela Roža. Danas Živaljići na triljskom područiju žive :u Čaporicama,Gardunu,Rožama,Trilju. Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do ponovnog seljenja Živaljića iz Roža(ekonomska migracija) prema Trilju,Turjacima,Sinju,Solinu,Splitu gdje se nastanjuju,tako da danas u Rožama s prezimenom Živaljić žive dvije osobe. Na kraju moram navesti izvor koji mi služi za obradu prezimena u Rožama a to je knjiga Ante Ivankovića koja je izdana pod pokroviteljstvom Cetinskog dekanata Trilja a zove se Podrijetlo hrvatskih rodova u Trilju i okolici.

Čitajući i tražeći ove podatke dolazim do definitivnog zaključka kako je Mate Živaljić Poljičanin zasigurno jedan,tj. moj direktni predak-pradjeda ili Čukundjeda,otac mog pradjede, koji se zvao isto Mate Živaljić.Naime on je bio otac moga djeda Miška Živaljića,pokopanog na groblju ispred kapelice na Gardunu..Tu činjenicu nadalje potvrđuje i samo naše i dan danas vlasništvo velikog djela i parcela(ograda) zemlje podno kule Nutjak i kuće i pojate u zaseoku Živaljići o kojoj sam kuli Nutjak i pisao pjesme po predaji Dida,Oca, Majke i danas još živućih tetaka Očevoi sestara,,,Moj pokojni Otac,Božidar Živaljić koji ima pet sinova(Josip,Vladimir,Zvonko;marin Miroslav) je upravo rođen u kući u tom zaseoku,kući koja je i danas tamo, kod kanjona podno kule Nutjak..

Na žalost iz te Bogom date ljepote i rodne grude i svojih korjena životni putovi i migracije prije Drugog rata,ga je odvro u Slavoniju,Vukovar...Život ga nije mazio kao i nas i nakon Domovinskog rata u kojem je ostao bez ičega od tuge i bola preminuo je u prognanstvu kao i majka Iva(Đinđa) Živaljić,,,Ovaj tekst piše Vladimir Živaljić ponosan na svoje porijeklo i svoje korijene.Dalmatinske gene, o kojima sam napisao mnoge stihove, od koji su neki i uglazbljeni,,,I ako nisam rođen u Dalmaciji,nosim to u sebi što su mi Did,Majka i Otac ugradili u srce.. Geni ,geni kameni .. Moram naglasiti da rijetko prođe godina da nekoliko puta godišnjem dođem s ponosom na svoju grudo,,,Neopisiv i ničim uporediv osječaj ...

Vladimir Živaljić,Vukovar..Trinjska cesta br 25..mob.095 886 0 688  BILA BOJA,BOG i HRVATI