Petar, (nazvan Mancion), bakro- i medorezar, rodio se u Du-

brovniku dne 14. Travnja godine 1803. Otac mu Ivan biaše morfiar i pravi

Dubrovčanin, a mati Anoa Rosa Pirri rodom iz Civita-Vecchie, građo rim"*

skoga. God. 1806. prilikom onom, kada su Crnogorci obsjedali Dubrovnik

i sva predgradja razorili, pobježe jedva mati Mančunova iz pređgradja Pile

8 golim djetetom u zatvoreni grad, dočim joj se muž desio već vike vre-

mena na moru. Vrativ se mati izza odlazka Crnogoracah u predgradje

Pile, nadje svoju kuću razorenu i aav svoj imutak razgrabljen. U tom ža-

lostnom položaju dobi od mora još tužniju viest, da joj je suprug na da-

lekom moru od algirskih gusarah zarobljen i u Algir odveden, ii s toga

morade se ona podati sasvim milosti rodjakah svoga muža. Godine 1811.

onire njezin otac u Civitavecchiju, na što udovica babica pozove svoju kćer

u Rim, kamo se je od njekog vremena preselila bila Uslied ovoga poziva do-

dje mladi Petar sa svojom majkom u veličanstveni Rim, s kojim se sve do

sada oprostio nije. God. 1815. bude primljen u papinski zavod sv. Mihajla,

gdjeno se posveti nauku risanja figurah, a zatiem rezanja na bakru i medu.

Godine 1816. dobi mu mati izza četrnaest godinah pismo od izgubljenoga

otca, koj joj javi, da se jedva izbavio robstva i da se sad nalazi u Gibral-

taru kod svoga brata Mihajla, pozivajući ju zajedno sa sinom da dođje do

njega. Mati i sin ostave odmah Rim i pohrle u naručje muža i otca, koj

biaše van sebe od radosti s natrag vi(]|jenja. Nakon kratkoga vremena od-

luči on oprostiti i razdieliti se s bratom svojim^ te otići sa ženom i sinom

u Rim, da mu ondje sin nastavi nauke u umjetnosti, u kojoj je odasah s

prvine mnogo napredovao. Ali na putu stigne otca u Gjenovi ljuta bolest,

le on umre tu godine 1818. i ostavi prežalostnu udovu i sirotu. Vrativši

se nakon dvie godine u Rim^ bude mladi Petar, po milosti predsjednika go-

respomenutoga zavoda Marka Antuna de Marchesi Olgiati, opet u isti zavod

bezplatno primljen, gdje je tolikim uspjehom napredovao u rezanju na ba-

kru, da je već izza kratkoga vremena god. 1823. drugu svoju veoma vješto

izradjenu sliku „Mater Amabilis^', polag Sassoferrata u bakru rezana, mogo

posvetiti grofici Nogarola, supruzi grofa Apponya poslanika austrijan-

skog, kojoj slici izrazio se sim sveti olac papa veoma pohvalno nje-

kom prilikom, kad je posjetio zavod sv. Mihajla. Istu slika 4i nova ra

djeno posreli on narodu dalmatinskomu a ponapćse svomu rodnomu gradu

Dubrovniku.

SvrSivii godine 1821. svoje nauke velikom pohvalom i liepimi svje-

dočanalvi svoga poglavarstva, nije propustio polaziti često radionicu svoga

učitelja kavaliera Marchettia, koj ga ljubljaše kano svoga sina. Sljedeće

godine 1825. počastjen bi od iste papinske v.lade, dočim je dobio nalog,

da sa nju urei^e u bakru jednu sliku načinjenu mastima od kavaliera D'Ar-

sina. Zatiem dobi neprekidnog posla u papinsko - komorskoj kalkografiji u

Rimu, za izdavatelje galerije florentinske i za mnoge privatne osobe, bu-

dući da su se njegove radije od svib stranah tražile i pohvajjivale.

Medju njegove najbolje radnje spadaju: SS. Cecilia i Valerian, polag

Donenichina. — Madona s djetetom i sv. Katarina, polag Ticiana. — Ma-

đona 8 djetetom i sv. Ivan Kr., polag Franje Giangiacon^. — Sveta Klara

pred- rakom sv. Franje, polag Gialta. — Podobe Sansovina graditelja, Del

Briglia ild.

Godine 1850. dadoše našemu Mančunu najbolja svjedočanstva slavni

Pavao Hercuri, upravljatelj komorske kalkografije, i kavalier Minardi, pre-

fessor slikarstva na akademiji sv. Luka u Rimu, priznavajući njegove veUke

sposobnosti i podpuou prikladnost za javnoga učitelja u rezarstvu. Zbor

ilirski sv. Jerolima, kojega je*Mančun kroz više godinah djelujuća duša bio,

imenovd ga svojim sindikom, a papinska vlada uzporedi ga godine 1858. s

najboljim! umjetnici rimskimi, povjerivši mu rezanje njekih izvrstnih umo-

Ivorah rimskih.

Mančun ima viSe djelce, medju kojimi se njegov sin Josip posveti

takodjer nauku risanja i rezanja.

Ref.

Kukuljević-Sakcinski (Iván), Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, d. i. Lexikon der südslavischen Künstler (Agram 1858, L. Gaj, gr. 8°.) S. 233. – Slovník naučný. Redaktor Dr. Frant. Lad. Rieger, d. i. Conversations-Lexikon. Redigirt von Dr. Franz Lad. Rieger(Prag 1859, Kober, Lex. 8°.) Bd. V, S. 81.