Moj otac Dragutin Marić rođen  21.03.1909. g. na Pileti- Crnići u BIH, učitelj, oružnički satnik ( Modrića, Kutina i Bjelovar) cijenjen neovisno o kojoj se vojsci radilo. Nakon rata i križnog puta bio je učitelj u Kutinici,  a što se sjećam posebno  još  kroz pismo koje sam našao od jednog  partizana  a zahvaljujući  njegovoj dobroti  spasavajući  partizane), V. Bršljanici- srpsko selo, omiljen i pamćen, posebno od prote u pravoslavnoj  crkvi, Hercegovcu, upraviitelj Indusrijske škole u Ivanić Gradu(osnovao radionicu gdje je kasnije došla tržnica, upravitelj u školi Kloštar Ivanić, škola Kupljenski Hruševac, Kupljenovo i konačno kadrovik u NAMI gdje se  i dan danas još neki stariji sjećaju. Puno škola a sve radi rata kada je morao mijenjati mjesta jer je  nekome smetao kad je doznao da je bio pripadnik gdje je bio. Mnogi su mu bili zahvalni što je za njih učinio, a najviše je bio proganjan što je javno rekao za jednog u Kutini da je je lažni NOB invalid-bio u četnicima i sam se namjerno ranio u nogu, te ga je to stalno u životu pratilo. Neposredno prije smrti razmišljao je da se učlani u HDZ, ali je smrt 1990. g. bila brža.

Cijeli život pomagao je svoju familiju u Pileti i bio pravi Hercegovac i domoljub.